Femme fatale

Ne znam što je sa mnom danas
Baš je neki težak dan
Ulovila me sjetna tuga
Što zovu melankolija

Pametnoga ništa nemam
Da loše vrijeme brže prođe
Dohvatim album stari
I krenem gledat slike

Onoga vremena
Kad nježnosti tvoje kušao sam svake noći
Što davale su duši mojoj neke snažne moći
Dok šaptala si želje tvoje
Stidljivo na uho moje
A drhtaje tvoje strasti
Smirivala na ramenu mom

U ruci držim sliku
Tvog sretnog nasmijanog lica
S nekog mosta u Lyonu
Gdje krenula je ova priča

Ne drugoj držiš čašu
Dobrog francuskoga vina
I nazdravljaš našoj sreći
Za uspomenu vječnu

Sve je tako brzo prošlo
Prohujalo u jednom trenu
Od proljeća u Veloj Luci
Do ljetnih noći na Stradunu

A riječi pisane na pijesku
Davno odnijelo je more
Ostala je samo čežnja
Na povratku u snove moje